Profesor sam postao spontano

Prvi razgovor u rubrici Bez cenzure, u kojoj ćemo objavljivati intervjue sa zanimljivim i inspirativnim osobama, ali i prvi tekst novog digitalnog izdanja časopisa nije mogao biti ni s kim drugim nego s profesorom Marijom Kosovićem. Zašto je izbor pao baš na njega, što voli čitati, koji bi književni lik volio biti - sve to, i više, pročitajte u nastavku.

Povod našem razgovoru ponovno je pokretanje novinarske skupine i digitalnog portala školskog časopisa. Jedan ste od osnivača novinarske grupe XVI. gimnazije. Kako i kada je došlo do te ideje?

Do ideje je došlo davne 2000. godine kad smo prvo uredništvo osnovali profesor Ante Gulin, tadašnji ravnatelj, profesorica Nataša Kauzlarić i ja. U to vrijeme nije postojala tolika količina digitalnih medija kao danas pa se u školi javila potreba za nekim oblikom informativnog sadržaja koji bi bio blizak učenicima naše škole i koji bi pokrivao neke od njihovih interesa.

XVI. krug – čija je ideja bila naziv časopisa? Kako je do nje došlo?

Do ideje je došlo na sastanku novinarske grupe. Naš tadašnji učenik Luka Tomaš (možda ga znate, on ima svoj bend Kinoklub i popularni hit Za nju) predložio je naslov XVI. krug, koji je bio jednoglasno prihvaćen.

Koliko vas je bilo na početku i kako su izgledali prvi redakcijski dani?

Bilo nas je više. Pomoćnice glavnog urednika bile su profesorice Maja Karnik i Ana Bedek, a pomoćnik grafičke urednice bio je Luka Tomaš. Profesorica Kauzlarić bila je grafički, a ja glavni urednik. U redakciji je uvijek bilo zabavno, a ponekad bi nas uhvatila panika zbog rokova za tiskanje časopisa.

Članovi prvog uredništva i naslovnice izdanja tiskanih 2000-ih.

Što biste poručili učenicima koji se žele okušati u novinarstvu, ali se boje da nisu dovoljno dobri? Odnosno, što je potrebno da bi se postalo dobrim novinarom?

Pravi novinar ne mora znati samo pisati, već mora i znati prepoznati zanimljive teme koje bi bile bliske potencijalnom čitatelju, gledatelju ili slušatelju. Mora biti  radoznao i razvijati kritičko razmišljanje. Osim toga, dobar novinar mora znati prepoznati teme koje su relevantne i bliske čitateljima. On osluškuje što se događa u društvu, prepoznaje probleme, zanimljivosti i pojave koje utječu na svakodnevni život ljudi. Takav novinar ne piše samo da bi informirao, nego i da bi potaknuo čitatelja na promišljanje o svijetu oko sebe.

U našoj školi predajte hrvatski jezik. Je li vam to oduvijek bila želja ili ste sanjali nešto sasvim drugo?

Iskreno, nisam oduvijek sanjao da ću biti profesor hrvatskog jezika. Oduvijek sam volio čitati i pisati, ali nisam razmišljao  o budućem zanimanju. Profesor sam postao spontano.

Na što ste u svojoj karijeri posebno ponosni?

Najviše sam ponosan na svoje bivše učenike koji su danas uspješni i dobri ljudi i koje uvijek rado srećem.

Koja vam je bila najsmješnija ili najneobičnija situacija na satu?

Najviše volim kad u razred uleti neka buba pa nastane kaos.

Koja vam je najdraža knjiga? Zašto?

Ima ih više. Izdvojio bih Roman Amosa Oza Priča o ljubavi i tmini. To je zaista veličanstveno književno djelo u kojem autor priča svoju životnu priču u kojoj se  svi možemo prepoznati. Roman prikazuje odrastanje dječaka Amosa u Jeruzalemu tijekom i nakon osnutka države Izrael, u drugoj polovici 20. stoljeća. Priča je intimna i osobna, ali istodobno prikazuje povijest jednoga naroda, njegove borbe, snove i razočaranja.

Da možete s popisa obavezne lektire izbaciti jednu knjigu koja bi to bila? I koju biste uvrstili?

Ne bih ništa izbacivao, ali bih dodao još puno toga. Dodao bih više suvremenih autora, primjerice Kristijana Novaka, Damira Karakaša, Ivanu Bodrožić.

Da možete biti lik iz neke lektire na jedan dan – koji bi to lik bio i zašto?

Haha, najradije bih bio lik Pometa Trpeze iz Držićeve komedije Dundo Maroje. On je lukavi hedonist pa bi mi bilo intrigantno provesti barem neko vrijeme u njegovoj koži.

Kako su izgledali Vaši školski dani? Možete li ih usporediti s našima?

Moji školski dani bili su slični vašima, ali čini mi se da smo se više družili jer nije bilo mobitela ni ostalih gadgeta.

Na kraju - tko je zapravo profesor Marijo Kosović kad završi nastava? Kako biste se opisali u tri riječi?

Hedonist s knjigom u jednoj ruci i kavom u drugoj.

BRZOPOTEZNO

Kava ili čaj? Kava.

Jutarnja ili popodnevna smjena? Jutarnja, ali ako ne počinjem od prvog sata.

Književnost ili jezik? Književnost.

Digitalno ili papirnato? Papirnato.

Klasika ili moderna književnost? Moderna.

Vezani ili slobodni stih? Slobodni.

Lucija Dropuljić