ŠESNAESTI KRUG

Bila je mlada večer u srpnju i snažna bura krasila je površinu mora bijelim krijestama. Sjedila sam na plaži i promatrala kako se valovi slamaju o stijene. Nekoliko dana prije saznala sam za odluku američkoga predsjednika Donalda Trumpa o ponovnom uvođenju plastičnih slamki u upotrebu. Dugo sam razmišljala o tome; o ljudima s dovoljno novca i moći da mogu oblikovati svijet kako žele, iako ga samo iskrivljuju. Promatrajući tako pobješnjelo more, razmišljala sam o milijunima lj

Sloboda diše u vjetru što pjeva, u krilu ptice što nebo doziva. U srcu govori, vrata otvara, svjetlost što tiho okove razara. Teče u rijeci bez kraja i dna, kao more što granice ne zna. U šumi šapuće, u tišini stoji, živjeti slobodno, sve drugo ne vrijedi. Cvijeta na stazi obrasloj trnjem, u hrabrom koraku što ruši zid. Ona je istina, ona je snaga, iskra što u čovjeku nikad ne spava. Bez nje je tama i korak bez puta, a s njom i rana postaje luka. Sloboda je dah, pjesma i tlo,

Kiša pada satima i ulice su vlažne. Zimsko je jutro i vani je još uvijek mračno, ali ulična rasvjeta toplo obasjava cestu kojom idem. Žurim se prema školskom autobusu ne znajući hoću li u njega ući. Danas je dan kada škola koju pohađam kreće na izlet u Pariz. Oduvijek sam maštala o odlasku, no kada se prilika doista ukazala, nadjačao ju je strah koji ne mogu objasniti. Nemam objašnjenje ili razlog zašto. Jednostavno osjećam da me nešto zaustavlja. Neki osjećaj koji ne razumij

Laura. A na mobitelu sam stalno. Nigdje bez njega i ne idem. Srednja škola i dalje mi je nov pojam. Ti bi znala da sam naš razred zvala domom. Znala bi ti još toliko toga, ali te nema. Ne postojiš, sorry ono, ali za mene si mrtva. Tu je neka cura. Koristi tvoje ime, izgled, nadimak na Instagramu koji ti nikad nisi imala. Subotama je u klubu. Puši i pije. Znam da bi je tračale skupa. Druži se s onom grupicom cura koju smo nazivali jazavcima bez stila i ukusa, a ona se uklopila