Valovi

Bila je mlada večer u srpnju i snažna bura krasila je površinu mora bijelim krijestama. Sjedila sam na plaži i promatrala kako se valovi slamaju o stijene. Nekoliko dana prije saznala sam za odluku američkoga predsjednika Donalda Trumpa o ponovnom uvođenju plastičnih slamki u upotrebu. Dugo sam razmišljala o tome; o ljudima s dovoljno novca i moći da mogu oblikovati svijet kako žele, iako ga samo iskrivljuju. Promatrajući tako pobješnjelo more, razmišljala sam o milijunima ljudi koji se bore za naše oceane, o njihovu trudu koji postaje bezvrijedan samo zbog jednog jedinog potpisa, zbog ljudi koji svoj položaj koriste da bace svijet na koljena, umjesto da sami pred njega kleknu. Tako se rodila ideja za pjesmu.

Valovi

Rođeni iz potresa

Ni Posejdon im više ne drži okove

Siloviti, hladni i puni bijesa

Za sobom gutaju brodove

Živote bijedne u bezdan šalju

Naređuju Smrti da ih privede kraju

Nesvjesni da će se u jednom trenu

I sami pretvoriti u morsku pjenu

Gita Maček

*Rad je, pod mentorstvom Ane Bedek, prof., odabran za županijsku razinu smotre LiDraNo u kategoriji literarnog stvaralaštva.

*izvor naslovne fotografije: Pixabay.com