Sloboda

Sloboda diše u vjetru što pjeva,

u krilu ptice što nebo doziva.

U srcu govori, vrata otvara,

svjetlost što tiho okove razara.

Teče u rijeci bez kraja i dna,

kao more što granice ne zna.

U šumi šapuće, u tišini stoji,

živjeti slobodno, sve drugo ne vrijedi.

Cvijeta na stazi obrasloj trnjem,

u hrabrom koraku što ruši zid.

Ona je istina, ona je snaga,

iskra što u čovjeku nikad ne spava.

Bez nje je tama i korak bez puta,

a s njom i rana postaje luka.

Sloboda je dah, pjesma i tlo,

bez nje je čovjek samo sjena, jedva i to.

Nola Šesnić

*Rad je prijavljen na smotru LiDraNo u kategoriji literarnog stvaralaštva pod mentorstvom prof. Ane Bedek.

*izvor naslovne fotografije: Pixabay.com